Adrien Sina rođen je u Francuskoj 1961.g.
Sina je kustos, povjesničar performansa, arhitekt i umjetnik. Jedno od područja njegova istraživanja jest i ples, te je autor četvertomnog izdanja “Feminine Futures – Avant-garde female artists in the fields of performance & dance through film & photography” (hrv. Ženske budućnosti — Avangardne umjetnice na poljima performansa i plesa kroz film i fotografiju) s nazivima “Futurizam”, “Antički modernitet” “Europski” i “Američki ekspresionizam”, koje je rezultiralo i s nekoliko izložbi.
U svojim radovima ispituje međuodnose tijela i prirode, odnosa prema ljudskom tijelu i njegovoj percepciji, povezujući to s filozofskim promišljanjima. U ranim radovima promišlja o matematičkim teoremima koje prenosi u misaoni prostor umjetnosti. Često je inspiriran medicinskim elementima koje prenosi u umjetnost. Tako u radu “Intimate Landscapes” (1999.—2003.), koristi briseve zaboravljene u briselškoj bolnici 1970-ih u kojima nalazi jedinstvene mrlje, kaligrafske portrete žena, tjelesno u najintimnijem obliku. U radu “Endo-Exo-Planets” iz 2011., uzorke tkiva organa ranije korištenih u medicinske svrhe skenira, uvećava i u njima nalazi, mapira nešto poput geoloških formacija koje stavlja u okvir kruga, dobivajući vizual nepoznatih ekstrasolarnih planeta.
U video-radu “Farafin a ni Toubabou” (hrv. Bijeli i crni), 2007., nastao u suradnji s Mamary Diallo, izlaže pitanje robne i druge razmjene koja u pitanje stavlja etiku, ljudska prava i političke pozicije — poglavito one razvijenih i nerazvijenih.