Zoran Todorović  rođen je 1965. u Beogradu u Srbiji. U svojim radovima tematizira pitanja suvremene informatičke kulture, nadzora, biopolitičke uprave i kontrole otkrivajući neugodne istine i skrivene motivacije. U svojim radovima izaziva ustaljene granice participacije, etičke i estetske standarde.
Radovi bi mu se mogli klasificirati u tri grupe. Oni u prvoj koriste fizičke i kemijske zakonitosti kojima proizvodi moguću fizičku neugodu, kao u radu „Smijeh“ (2001.), kada je u galerijski prostor ispustio je nitratni oksid (plin za smijanje). U drugoj grupi su radovi koji se koriste modelima upravljanja, discipliniranja i kontrole pogledom kao mehanizmi funkcioniranja moći , kao „Šum“(1998. -99., ili „Cigani i psi“ (2007.). Radovi iz treće grupe su oni u kojima se bavi tijelom i njegovim otpadcima. U radu „Agalma“ (2004.) sudionici su se prali sapunom spravljenim od masnoće odstranjenje iz umjetnikova tijela tijekom operacije.
Todorović je sudjelovao na 53. Venecijanskom bijenalu s projektom „Toplina“ u kojem je mjesecima u frizerskim salonima prikupljao ljudsku kosu. Kao kranji rezultat ovog procesa, u potpunosti dokumentiranog, jest svojevrsna DNK karta „srpske nacije“. Nastali industrijski proizveden tepih, reciklirani „odbačeni“ materijal, instaliran je u prostor Srpskog paviljon kao uporabni predmet. Jedan od prethodnika rada s bijenala jest i „Asimilacija“ (1998. – 2009.), u kojem je preradio otpadni materijal s estetskih operacija u hranu i ponudio publici.
Todorović je jedan od osnivača Odsjeka za nove medije na Fakultetu likovne umjetnosti pri Sveučilištu umjetnosti u Beogradu gdje drži kolegij Transmedijska istraživanja.